Tipologija

Da se čovjek sam mogao iskupiti od grijeha, povratiti svoju izgub-ljenu svetost i ponovo uspostaviti prvobitni odnos sa Bogom, ne bibilo potrebe za prolivanjem nevine krvi.

 Greh nije jednokratni pogre-šan postupak koji se može nadomjestiti intervencijom čovjeka. BožjiZakon je savršen i ne može praviti izuzetke. Kad čovjek prihvati sata-nistički koncept mješavine dobra i zla, on se opredijelio za drugoggospodara, on je postao prestupnik, pobunjenik, trajno podložan sta-nju grijeha. U odgovoru na takvo stanje, čovjek mora biti voljan dasarađuje sa Bogom u odstranjivanju grijeha iz svoje pale prirode, iliće, u protivnom, biti uništen zajedno sa grijehom.To je bila tipologija krvne žrtve. Najprikladnija žrtva iz životinj-skog svijeta za ovaj krvavi tipski prikaz bilo je jagnje. Ovca je specifičnaživotinja, bezazlena i trpeljiva, koja se ne protivi kad se vodi na klanje.Uz to, ovca pripada grupi čistih životinja. Termin „čista životinja“označava sve one životinjske vrste, bilo ribe, kopnene životinje iliptice, čije meso je Bog dozvolio da se koristi za prinudnu ishranu uuslovima nastalim posle Potopa (za podjelu životinja na čiste i nečistevidi 3. Mojsijeva 11. glava).Grešnik je, rukama položenim na glavu jagnjeta, priznavao nadnjim svoje grijehe, i onda ga svojom rukom ubijao. (3. Mojsijeva 4:29;4. Mojsijeva 5:7) Na taj način vršio se tipski transfer grijeha sa krivcana nevinog. Priznajući svoje grijehe nad jagnjetom grešnik ih je u tipui sjenci prenosio na jagnje. Tada se život jagnjeta uzimao umjesto ži-vota grešnika, simbolizujući smrt Jagnjeta Božjeg koje će prinijeti svojživot za grijehe svijeta (vidi Jovan 1:29). Krv životinje nije mogla daukloni grijeh (Jevrejima 10:4), ali prolivanjem njene krvi pokajnik jepokazivao svoju vjeru u buduću božansku žrtvu Sina Božjeg (vidi 1.Mojsijeva 22:8, 14). Svaka žrtva za grijeh morala je biti bez mane sim-bolizujući na taj način savršenu žrtvu Spasitelja. (1. Petrova 1:19)U svakoj žrtvi za grijeh dve stvari bile su od suštinskog značaja
za grešnika: prvo, da shvati svoju ličnu grešnost pred Bogom i da to-liko cijeni oproštaj da bi prinio žrtvu koja ga može izdejstvovati;drugo, da izvan svoje žrtve vjerom vidi Sina Božjeg kroz kojeg trebada primi svoj oproštaj, „Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grijehe“.(Jevrejima 10:4) Samo Hristova krv u velikom antitipu može učinitipomirenje za grijeh. Zbog toga su krvne životinjske žrtve morale imatineprekidni kontinuitet (Jevrejima 10:1-3). Transfer grijeha u tipskojslužbi vršio se vjerom, ali problem pokajanih grijeha nije bio u stvar-nosti riješen. Grijeh nije nešto što Bog može jednostavno ukloniti, jerpravda prekršenog Zakona traži svoje zadovoljenje. „Jer plata za gri- jeh je smrt.“ (Rimljanima 6:23)
Prvine besprekornih životinja

Tipologija prvine.


Avelj i njegova zrtva.

Tekst nam kaže da je Avelj pri-nio prvine od svog stada. „Posveti Gospodu svakog prvjenca, a i svakoprvorođeno od tvoje stoke.“ (2. Mojsijeva 13:12; vidi takođe 3. Moj-sijeva 27:26; 4. Mojsijeva 18:17) Životinje za žrtveni prinos morale subiti bez mane.U velikom antitipu, Hrist je prvorođeni među ljudskim bratstvom(vidi Rimljanima 8:29; Kološanima 1:18; Jevrejima 1:6), Jagnje Božjebez mane (vidi 1. Petrova 1:19).

Tipologija sala zrtvene zivotinje.

Zašto je Abel na žrtvu prinio i salo (1. Mojsijeva 4:4)? Nakon što je krv predstavljena pred Gospodom, za grešnika je još uvijek ostalovažno djelo da obavi. Svojim rukama trebalo je da ukloni svo salo sarazličitih organa životinje prinijete na žrtvu za grijeh (vidi 3. Mojsijeva7:30,31) koje je zatim trebalo spaliti na oltaru. Na prvi pogled ovo semože činiti kao čudan obred, ali kada se podsjetimo da salo predstav-lja grijeh (Psalam 119:70; Isaija 43:23,24), shvatamo svrhu tog čina.Pokajanje za grijeh podrazumijeva njegovo ostavljanje i „spaljivanje“.Jedini razlog zašto će Bog zauvijek uništiti grešnika je zato što grešnik  
zadržava grijeh u svom karakteru, i neće da se odvoji od njega. Stoga je u tipu grešnik morao odvojiti salo od žrtve. Tako i Hrist, naš velikiPrvosveštenik, čeka da svaki grešnik prizna svoje grijehe i preda ihNjemu, da zauzvrat može odjenuti grešnika svojom ličnom praved-nošću (Isaija 61:10), i na kraju spaliti njegove grijehe u ognju posled-njeg sudnjeg dana. Spaljivanje sala predstavljalo je „ugodan mirisGospodu“ (3. Mojsijeva 4:31). Naravno da nema ničeg ugodnog u sa-mom mirisu spaljenog sala, ali Gospodu je ovo ugodno jer predstavljaspaljivanje i uništenje grijeha nezavisno od grešnika koji je primio spa-senje.Kao što možemo vidjeti, ljudi su od samog pada u grijeh znali šta je ispravna a šta pogrešna religija pred Bogom. Osnovna služba pomi-renja sastojala se u prinošenju krvne žrtve na gore opisani način. SamGospod je mnogo puta demonstrirao svoje odobravanje spaljivanjemprihvatljive žrtve vatrom sa Neba (1. Mojsijeva 15:17; 3. Mojsijeva9:24; Sudije 6:21; 1. Carevima 18:38).

Tipologija krvi.

Krv kao sredstvo očišćenja

I sama tvar negativno odgovara na ljudski grijeh. Prokletstvo gri- jeha sve više i više počiva na zemlji. (Isaija 24:5,6). Postoji samo jednastvar u cijelom Božjem svemiru koja može ukloniti ovo prokletstvo.„Nemojte onečistiti zemlju u kojoj živite, jer krv onečišćuje zemlju izemlja se ne može očistiti od krvi koja je prolivena na njoj osim krvljuonoga ko ju je prolio.“ (4. Mojsijeva 35:33). Ta krv mora biti ljudska,od iste porodice koja je prolila krv. Iz tog razloga Hrist je uzeo učešćeu ljudskosti i postao naš stariji Brat, drugi Adam (Jevrejima 2:11; Rim-ljanima 5:17-19) da bi mogao ukloniti prokletstvo grijeha sa grešnikai sa zemlje. Svojom smrću na Golgoti Hrist je otkupio zemlju, otkup-ljujući na taj način takođe i njene stanovnike (Efescima 1:14; Rimlja-nima 8:19-23).Grijesi čovječanstva prljaju zemlju i nakon prinosa krvne žrtvepomirenja za grešnika, ostatak krvi se izlivao na zemlju u podnožjuoltara kao tip Hristove dragocjene krvi koja će ukloniti svaku mrljugrijeha sa naše planete. Detaljnije o svemu ovome govorićemo u o-pisu službi u zemaljskom svetilištu. Takođe ćemo saznati kako sezapravo vršio transfer grijeha putem unošenja krvi u svetinju.„I po Zakonu se skoro sve čisti krvlju i bez prolivanja krvi nemaoproštenja.“ (Jevrejima 9:22)


Simbolika krvi

„Ako bi neko od Izraelovog doma ili neki stranac koji živi međuvama jeo bilo kakvu krv, ja ću okrenuti svoje lice protiv duše koja bude jela krv i istrijebiću je iz njenog naroda. Jer duša tijela je u krvi i ja samvam je odredio za oltar da se vrši iskupljenje vaših duša, jer je krv takoja vrši iskupljenje. Zato sam rekao Izraelovim sinovima: ‘Nijednaduša među vama neka ne jede krv i nijedan stranac koji živi međuvama ne smije da jede krv.’“ (3. Mojsijeva 17:10-12)Bog je odredio da čovjek vrednuje krv na ispravan način. Osim što je krv simbolisala život i bila korišćena u tipskom prikazu pokajanja 
i oproštenja grijeha, ona se ni u kom slučaju nije smjela koristiti za hranu. 
Krv se morala smatrati svetom, pošto se otkup grešnika mo-gao izvršiti samo prolivanjem krvi Sina Božjeg.